Pad kuće Usher i stanje u Srbiji: Kada vlast daje narodu ono što (misli da) želi

Kratak uvod za one koji nisu gledali seriju

The Fall of the House of Usher je Netflix mini-serija iz 2023. godine, u režiji Majka Flanagana. Slobodno inspirisana delima Edgara Allana Poea, serija kombinuje gotički horor sa savremenom društvenom kritikom.

U centru radnje je porodica Usher – farmaceutski magnati čije bogatstvo dolazi od leka koji uklanja fizičku bol. Međutim, članovi porodice misteriozno umiru jedan po jedan, a kako priča odmiče, otkriva se mračna istina o njihovim postupcima, pohlepi i nesposobnosti da pobegnu od sopstvenih izbora.

U ključnom trenutku poslednje epizode, glava porodice, Roderick Usher, izgovara:

„Mi nismo ništa stvorili. Samo smo ljudima dali ono što su želeli.“

I upravo ta rečenica otvara prostor za poređenje sa stvarnim svetom – pa čak i sa situacijom u Srbiji.

Srbija i „usherovska“ logika preživljavanja

U Srbiji, decenijama unazad, među mnogima postoji težnja ka zapošljavanju u državnim firmama – ne zbog ambicije ili profesionalnog izazova, već zbog sigurnosti i stabilne plate, po mogućstvu uz što manje rada i odgovornosti.

Vlast prepoznaje tu potrebu. I koristi je:

  • Prekomernim zapošljavanjem u javnom sektoru.

  • Obezbeđivanjem radnih mesta kao političkog kapitala.

  • Stvaranjem armije zavisnih glasača koji duguju posao partiji, a ne sopstvenim kvalifikacijama.

Baš kao što su Usheri ljudima davali lek za bol – ne pitajući za posledice – tako i vlast u Srbiji daje „lek“ za egzistencijalni strah. Kratkoročno umiruje, dugoročno razara.

„Dali smo im ono što su želeli.“
Možda nije opravdanje – ali jeste opis sistema.

Transakcija bez vizije

Kao u seriji, ni u Srbiji ne postoji stvarna strategija. Postoji samo simbiotski odnos zavisnosti:

  • Narod traži sigurnost.

  • Vlast pruža iluziju sigurnosti.

  • Zauzvrat, narod daje poverenje i glas.

Tako se kreira zatvoren krug u kojem ni narod ni vlast nemaju motivaciju da menjaju stvarnost, već samo da je održe – dokle god traje.

I baš kao u Usheru, svi znaju da kraj dolazi. Samo ga niko ne želi prvi da prizove.

Vlast kao odraz naroda

Serija The Fall of the House of Usher nas uči da vlast nije izdvojena od naroda – ona je njegov refleks. Ako narod ne želi odgovornost, ni vlast je neće imati. Ako narod traži istinu, i vlast će morati da se menja.

Ali dokle god je potražnja za „manje rada, a više sigurnosti“ dominantna – vlast će isporučivati upravo to. I koristiti tu potražnju za učvršćivanje kontrole i lično bogaćenje.

Zaključak

Na kraju, i porodica Usher i srpski sistem vlasti pate od istog problema – ne rešavaju uzroke, već hrane simptome. Sve dok se ne desi krah.

Ako želimo drugačiju vlast, moramo želeti i drugačije vrednosti.

Nećemo promeniti sistem kao celinu preko noći. Ali možemo promeniti ono što od njega očekujemo. A kada se kolektivna očekivanja promene – moraće da se promeni i ponuda.

Jer vlast ne oblikuje narod – narod oblikuje vlast. A budućnost, i dobra i loša, uvek počinje od toga šta danas tražimo.